Napisala sam pismo, puno priznanja, osećanja
A znam, poslati ga neću.
Već dugo u meni bitke se biju.
Šta reći, priznati da volim, uprkos boli.
Moj razum na jednoj, srce i duša
na drugoj strani vage... Šta će prevagnuti
Ni sama neznam... Sve napisah, sročih rečima
ljubavi... bola... razuma.
Pismo dugačko... Možda i previše
da sve to pročitaš. Nikada nisi voleo da čitaš.
Pročitaću ga još i stotinu puta...
Pruži ću korak, da ga pošaljem...
Pa se opet vratim unazad,
pomislim šta ako ti ono ništa ne razjasni,
i tako sve površno pročitaš. Opet ću
ga odložiti u fioci, ostaviti da me podsjeti.
Ni danas ti neću reći niti jednu reč...
Jer sve je suvišno ako nerazumeš...
Pogled, gest, blagi osmeh...
Sve govori tiho... Duša, srce.. Volim
Kad ćeš spoznati da je to ljubav
A ne običan flert...
Otvori srce i dušu, priznaj sebi,
ako ne meni da voliš...
Odbaci strah, prepusti se...
Tek tada ćeš shvatiti moju pisanu reč.
DanMar-Nadja
Slika preuzeta sa interneta.
Нема коментара:
Постави коментар