Romantičar
субота, 6. март 2021.
ČEKANJE
петак, 5. март 2021.
SNOVI I TI
SNOVI I TI
Povela bih te noćas na izlet snova....
Koji bi bili toliko realni... Da bi pomislio
da hodaš kroz oblake.... Nestvarno sa lakoćom, neznajući gde se nalaziš. Ja znam da si tik pored mene u mom umu. Opijen svetlošću, ne prepoznaješ da si deo mene, satkan od ružinih latica.... Zarobljen u mom snu. Sanjam iznova stobom....nedovršeni san... Poželeh opet da traje što duže. Da ponovo vidim tvoje poglede....tvoju zbunjenost....dal' si tu. U svakoj minuti da te odvedem što dalje.... Ostavim u kraju podsvesti... Za novo viđenje sutra....preksutra,za buduće šetnje snom. Satkah tvoj lik da mi se uvek još lepši....veseliji...postojaniji vrati. Oh bože koliko ga volim... Da svaki san sa njim odsanjam.... Pamtim... Volim....želim. Svaka misao sa njim sanja.... da poželim da odsanjam.... Sve one nedosanjane snove... Koje smo budni sanjali. Negde su nestali.... Izgubili se. A tako želim da se vrate.... Odvešću te noćas na izlet snova.... Između jave i sna....nek bude lepo... Prelepo... Baš kao nekad.
DanMar-Nadja-Autor
четвртак, 25. фебруар 2021.
OPČINJENOST
Zakoračila sam u neko drugo vreme... Nesvesno tražeći neki znak... Poruku koja bi mi ulila nadu. Al'samo magla oko mene, osećam samo kako šušti lišće pod mojim koracima. Naziru se neke stare klupe... Već oronule i istrošene. Ljuljaške prazne, park... Nijedna duša se nečuje....gde sam zalutala... Sama... Tražim dalje... Kao da koračam nečijim mislima.... Opčinjena nekim zabludama. Nemogu se otrgnuti....mami me neka svetlost u daljini....koračam ka njoj kao da tamo me čeka spas....Izgubljena... neznam jel' java ili je san. Svetlo se udaljava sa svakim korakom sve dalje i dalje, uzalud pokušavam da se vratim.... Kao da sam zastala u nekom košmaru i ne nalazim puta ni napred ni nazad. Razmišljam o izgubljenom našem vremenu.... Njega sam pošla da pronađem. Samo je iluzija tvoje prisutnosti samnom. Nema ničega.... Praznina.... Bol....Sve prošlo.... Prolazi i ovaj nedovršeni san. Budna tražim bar iskru tvog lika... Pa nek je i mašta... Volim i taj osećaj. San me vodi ka tebi, mašta mi daje nadu. Naćemo se u nekom vremenu kao nekada.
DanMar-Nadja-Autor
уторак, 23. фебруар 2021.
PRIČAM TEBI
Dal želiš večeras da pričam o nama.... Da čuješ sve naše uspomene. Da ponovo proživiš sve ono što nas je spojilo... Što je neizbrisivo ostalo zacrtano u našim srcima. Pričaću ti polako, tiho... da dopre do tvoje duše koja luta....da je zadržim tu kraj sebe.... Da joj uvek iznova svaki dan po jednu priču ispričam. Neću se umoriti... želja me vuče da te podsećam, da sebe podsećam na nas.... Na vreme... Koje smo voleli.... Želeli i gradili s'ljubavlju. Pričaću šapatom.... Znam čućeš moje reči. Trenutak iskrenosti za nas u samo jednoj reči.... Voljeni. Mi kao unapred napisana priča... Bez kraja da traje večno. Uvek iznova nova poruka, novi zavet... To smo bili mi... I uvek ćemo biti. Osećam da ti noćas godi moja priča.... Jer znaš da te još uvek beskrajno volim.
DanMar-Nadja-Autor
петак, 19. фебруар 2021.
ZA VEČNOST TI
ZA VEČNOST TI
Stavila sam ruke u džepove i hodala bez cilja ulicom. Misli mi lutaju negde u daljinu, zamagljeni pogled, sve mi je teže da ne pustim suzu... Sama... Korak po korak prolazim sad već poznatim mi putem. Vodio je ka tebi... Gde da sad sklonim umornu dušu, jecaj, vapaj za nečim nedostižnim. Kuda da se okrenem, kome, čemu. Naučila sam da prepoznam svaki kamenčić i pukotinu na putu. Radost pri dolasku tebi....spajanje naših ruku... Šetanje dalje našom trasom ljubavi. Kako da sve to zaboravim, prebolim.... Nemogu, neželim. Ponovo iznova i iznova koračam
istom stazom.... Sama, al stobom u srcu.... Jer još si tu....vidim ti osmeh, osećam pogled na mom licu....živiš u mojoj duši i srcu. Šetaš mojim snom. Mašta me vodi ka tebi....tvoje me ruke čekaju i zovu u zagrljaj.... Zato uvek žurno hitam tebi... Da tren sna ne izgubim... Da te još više i više volim....Dok i misao na tebe postoji... Za večnost jedini moj.
DanMar-Nadja-Autor
четвртак, 18. фебруар 2021.
ŠAPUTANJE
ŠAPUTANJE
Još čujem tvoje šaputanje na jastuku, još osećam tvoj dah na vratu. Ležim nepomično... Opijena svime... Tu si pored mene... Nijedan tren ne želim da izgubim... Bojim se vratiću se u stvarnost....shvatiti da sve umišljam il sanjam. Sve mi izgleda tik na dohvat ruke.. Tvoje oči, kosa, tvoje usne. Tvoji pokreti blagi, kao usporeni snimak me dozivaju u zagrljaj... Spremna sam poći sobom, bilo gde... U maštu, san... Samo da sam pored tebe. Osmehuješ se.... Srećan što znaš da te volim, želim... Sanjam još nedosanjani san... Ti u svakoj misli, iznova i iznova... Toliko nedostaješ da boli... Pa se vraćam u neizbežni beg mašte i sna. Dodir života da osetim... Pa makar bio i san.
DanMar-Nadja-Autor
уторак, 16. фебруар 2021.
LJUBAV I NIŠTA VIŠE
LJUBAV I NIŠTA VIŠE
Misli mi ka tebi hrle
Ruke bi da te grle
Usne su željne poljubaca tvojih
I sve u jednu reč stane
Ljubav...
Za tebe,mene, nas.
Ljubav i ništa više
DanMar-nadja
MOŽEŠ ME PREPOZNATI
MOŽEŠ ME PREPOZNATI Mene možeš prepoznati u svakoj kapljici kiše dok se sa okna sliva i tad ti poruku piše....ljubav u njoj šalje t...
