ŠAPUTANJE
Još čujem tvoje šaputanje na jastuku, još osećam tvoj dah na vratu. Ležim nepomično... Opijena svime... Tu si pored mene... Nijedan tren ne želim da izgubim... Bojim se vratiću se u stvarnost....shvatiti da sve umišljam il sanjam. Sve mi izgleda tik na dohvat ruke.. Tvoje oči, kosa, tvoje usne. Tvoji pokreti blagi, kao usporeni snimak me dozivaju u zagrljaj... Spremna sam poći sobom, bilo gde... U maštu, san... Samo da sam pored tebe. Osmehuješ se.... Srećan što znaš da te volim, želim... Sanjam još nedosanjani san... Ti u svakoj misli, iznova i iznova... Toliko nedostaješ da boli... Pa se vraćam u neizbežni beg mašte i sna. Dodir života da osetim... Pa makar bio i san.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар