KIŠA ŽIVOTA
Eh padni kišo zar ne vidiš da te
zovem , sakrij mi ove suze što uporno mi sa obraza liju.Tuga mi dotakla noćas srce...sama sam u svako novo svanuće.Život mi sprema samo boli...nezna da duša još uvek voli...i tako ranjena još uvek moli...za neko malo zrno sreće.Ako je čista ljubav greh...tad sam grešnica koja ovom zemljom hodi dugo...predugo kao da prošao je čitav vek.Kroz oblake u naletu oluje dođi odnesi mi iz srca sve ove godine bure.Eh živote pogledaj i ove sitne duše..koje vole samo čisto iz duše...nisi pravedan ne deliš kolač svima isto...kao da nismo svi božija deca, rođena iz ljubavi...već neka tumaraju svetom sa tugom u očima...padaj kišo padaj...ja sam jedna od njih...Noćas mi sakrij suze...sama ostavljena a hrabrost me već odavno napustila.Padaj i pokupi suze svim onim što tumaraju tugom...al mi bar obećaj da će jednoga dana izaći duga posle kiše...i odneti sve prolivene suze, bar da sanjam i čekam taj daleki dan.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар