DOĐU DANI
A kada dođu neki teški dani i
život ti podvuče crtu...sećanja.
Kao iz nekog ljubavnog romana
na površini izađu obrisi lica.
Onih zapisanih u tvojoj duši i srcu.
Izdvojena za neku neprolaznu ljubav...Pogledaš u to jesenje opalo lišće što ti pod koracima šušti i u tvojoj duši neka muzika svira...ona koja te je uz osmeh vratila...tamo gde nekada si bila srećna voljena, na pola puta ostavljena.Tvoji koraci naučeni na ples lagano se prepuste svemu... samo zaigraš.Tako bi rado da dođu sve one prošle jeseni,leta,proleća i zime.Svu čežnju u njima vidiš brzo proleteše...a ispratila ih nisi.Promakle su pored tebe kao seni...ko eho odzvanja u tvojoj duši vapaj za samo deo ne ostvarenog sna.Ponovo bi da biram bar jedan dan...onaj prvi susret oči u oči...drhraj ljubavi za kraj.
DanMar-Nadja -Autor
Нема коментара:
Постави коментар