KAKO BI DA SE SETIM
Napisala sam jednu pesmu
al neznam joj ni početak ni kraj
Samo me neke tužne senke prate,spalih tu svesku u očaju
izdaje i prevare...pa sad mi mislima u magli ko požuteli papir neko sećanje priziva setu i tugu u isti mah.Možda sam grešna...neznam al životu mi bio samo ko prolazna stanica.
Ipak od njega sam potekla iz ljubavi sa mojom majkom začeta i rođena i moja brata dva.Još tužna slika malena bića ostavljena.Bez reči, pogleda ,javljanja, milovana... večiti muk...grozan je to osećaj...pomislim možda sam ja kriva.Pa opet mu posetim večnu kuću pustim suzu za svaki onaj dečiji nedosanjani san.Veličam hrabrost majke ,dade mi snage i ljubavi za svaki novi dan.Al ipak ta mi se pesma u mislima kao u magli pričinjava... jedan slučajan susret i neznam dal se nasmejao srećan il' samo suza u oku i prođe pored mene ko neznanac iako ga dobro znam.Tako bi da se setim stiha jer danas mi seta dušu dira...ne bih da budem grešna...jer ljubav je za njega ista...samo previše tužna i setna.Ah kako bi htela da je se setim...u mojim mislima beše lepa...jedne zoknice poklonjene još joj i šaru pamtim, poslednji njegov dar...sve ostalo je magla koja me i sad proganja.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар