Koliko je samo uspomena... Zakucao noćas u moj san... Sve tako lijepe, da neznam koju da posetim... kojoj da se više divim... Onaj tvoj vragolasti osmeh... što mi izmami svu nežnost... ljubav.... dar da shvatim... Oh koliko ga volim. Pamtim i jesen dok su lile kiše... mokri do gole kože pokisli.... Prkosili smo vremenu, smejali se i radovali... Nek pada... neka nam miluje obraze.... Nek pojača naš smeh... sreću. To je neponovljivo... Zapisano u vremenu da traje večno. Moja ruka u tvojoj... blagi dodir naših duša.... Ljubav treperi. Ništa se ne završava.... Uspomene traju.... Volim... Toliko ga volim....ređaju se iz dana u dan... U meni, srcu, duši trajaće večno.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар