Romantičar

понедељак, 16. мај 2022.

PIJANA...

    PIJANA ...

Noćas sam pijana...bez trunke alkohola

Pijana od želje za tvojim očima...

Poljupce iznova prizivam...

Ruke uzalud ispružim...nema te

Nedolaziš...makar jedan nežni 

dodir da pružiš mi ..ostaneš u zagrljaju 

jedan tren...pa onda kreni dalje...

I seti me se...uvek se seti...

jer ja još uvek sanjam te...

Nezaboravna ljubav još

Živi u meni...opija me kao

Vino...Seti me se i svrati...

Još uvek čekam

        DanMar-nadja -Autor 



LJUBAVI

      LJUBAVI 

Da li može ovako

 ja volim tebe

 ti voliš mene

 to je jedna ljubav

 to je jedan cvet

 koji raste svakog dana

 sve više i više

 To je ljubav

  moja i tvoja

  snažna i trajna

        DanMar-nadja-Autor 



петак, 29. април 2022.

ZAŠTO MASKA

      ZAŠTO MASKA

Zašto stavljati masku 

Na lice....kada je priroda

Stvorena da budeš ono što jesi...

Da sa  ponosom nosiš

Sve svoje ožiljke koje se

zovu život...zato budi

To što jesi...

I niko drugi 

Priroda ti šara 

Lice a ne šminka.

   DanMar-Nadja-Autor 



DOĐEŠ

  DOĐEŠ

A dođeš mi  svake noći...

Krenem da pođem ka tebi...

Ali mi neke suze zadrže...

To samo sanjam... Od bola zadrhtim... Noćas bih opet da ljubim tvoje usne... Al' san se  rasprši...  Čujem tvoj glas...

Ko vetra  povetarac... Kaže

doći ću ti i sutra...

Pa suza samo sklizne...

 Eh... beše to samo .

                DanMar-nadja-Autor



среда, 6. април 2022.

KORAČAM

        KORAČAM

Izlizala sam cipele koračajući tvojom ulicom. Zamagljenog pogleda gledam u tvoj prozor sve prazno Nigde nikog nema, uzalud se nadam... al same noge koračaju...nekako naučene da idu istom rutom... I ako im je bliži drugi put ka svojoj kući. Kao da  se moram uveriti da nisi možda došao, pa nisam primjetila.

Pa po ko zna koji put prolazim istom stazom... Ali uzalud.

Nema te... Pa se upitam...

Da li ćeš i doći...

       Danmar-nađa




четвртак, 31. март 2022.

NEK PADA

      Nek pada

Ne znam koliko dugo već stojim na kiši, noge mi teške , ne mogu ni korak pružiti. Kao da su se zalepile za pločnik. Da li čekaju nekoga ili odlažu neizbežno.

Prebiram po sećanjima, nešto mi ne da da korak pružim, zadržava  me, kao da se nalazim  u nekoj drugoj dimenziji.

Ovako mokra do gole kože, tražim ruke da me greju... Ali ničeg nema sve je to davno  nestalo kada si ti otišao. Uvek sam se radovala kiši,  znali smo plesati na njoj...

Ništa nam nije bilo važno samo mi,poljupci na kiši i naša maštanja i obećanja. Sad su sve to  senke koje mi ne daju mira...

Pa te uvek  iznova  prizivam.

U svakoj kapljici kiše osetim

tvoj  osmeh, pogled... Pa me na ovoj hladnoći  jeza sreće prožima. Obgrlim  rukama ramena i milujem kišu kao da si tu. Nek samo pada bar na trenutak  živi u meni  želja... Još se sećam svih onih vrelih poljubaca... A kiša pada, pada.

Nek samo pada. Još ljubavi u srcu ima kao nekada.

           Dan Mar-nađa


     


 




уторак, 29. март 2022.

MISLI

     MISLI

A misli mi uvek lete ka tebi

 ne znam ni kad ni kako

 uvek  se u velikoj želji

 nađem ponovo u tvom

 zagrljaju... I tek tad  shvatim

 da je to samo... moja  misao

 i želja da si tu.

          @Dan Mar-nadja- autor


       


 

OSEĆAJ

       OSEĆAJ Isti osećaj je danas  I juče  I sutra  I svaki naredni dan  Nedostaješ uvek  U kraju oka suza  Slije se sa lica  I brišem je a...