KORAČAM
Izlizala sam cipele koračajući tvojom ulicom. Zamagljenog pogleda gledam u tvoj prozor sve prazno Nigde nikog nema, uzalud se nadam... al same noge koračaju...nekako naučene da idu istom rutom... I ako im je bliži drugi put ka svojoj kući. Kao da se moram uveriti da nisi možda došao, pa nisam primjetila.
Pa po ko zna koji put prolazim istom stazom... Ali uzalud.
Nema te... Pa se upitam...
Da li ćeš i doći...
Danmar-nađa
Нема коментара:
Постави коментар