RANO JE
Kuda si pošla ti ženo
Sa svom tom iskrenošću
Napolje među vukove
Nije to za tebe...Vrati se u
svoju Osamu...svoj kavez...
Nisi ti naučila da
se boriš sa zverima.
Previše si ti krhka.
Rane ti još nisu zarasle...
A već bi sa novim da se boriš.
Treba ti još hrabrost
Naivno veruješ u slatke reči...
Stani...zakoči...vrati se.
U svoju oazu mira.
Jednom ...kada rana zaceli...Tad
izađi i bori se...snažno poput lavice.
Briši sve pred sobom...i suze
i tuge...boli.
Budi gospodarsvojih osećanja
svog razuma i uma...Tad
snažno zakorači...Život zove...
Onako kako samo ti želiš...
Živi...voli...i ništa više.
DanMar-nadja
Нема коментара:
Постави коментар