DETINJSTVO
Detinjstvo naše ostalo je
u kolibi od pruća...
Putevi su nam se razišli
tragom bespuća.
I kada poželim da se setim,
mislima razgrnem pruće...
Vidim nasmejane,
razdragane devojčice...
Lutkama pletu pletenice
od kukuruzne svile...
Legaju ih u kolevke,
od čička napravljene.
Pevaju im pesmice...
kao da su deca... pričaju priče.
U obližnjem šipražju... napravljena prodavnica....
kupuju hranu...
sa novcem od običnog
papira napravljene...
Na njima brojevi ispisani
dva,pet,deset dinara...
I tako igraju se devojčice...
Vesele,ozarenih lica...
Oh kako to beše lepo vreme,
kad bejasmo samo deca.
Zatvorim tiho mislima pruće..
ostavim srećna dečija lica....
Dok me ponovo ne obuzme seta...Pa opet tiho udjem...
sa novcem od običnog
papira napravljene...
Na njima brojevi ispisani
dva,pet,deset dinara...
I tako igraju se devojčice...
Vesele,ozarenih lica...
Oh kako to beše lepo vreme,
kad bejasmo samo deca.
Zatvorim tiho mislima pruće..
ostavim srećna dečija lica....
Dok me ponovo ne obuzme seta...Pa opet tiho udjem...
da prošetam...
uspomenama detinjstva.
To je ono sto mi ponekad
tako treba...kada bih mogla...
Opet biti... samo bezbrižna devojčica.
DanMar-Nadja-Autor
uspomenama detinjstva.
To je ono sto mi ponekad
tako treba...kada bih mogla...
Opet biti... samo bezbrižna devojčica.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар