Romantičar

понедељак, 28. октобар 2024.

KAD BI

 KAD BI

Eh  kad bih mogla da raširim krila pa da preletim ceo svet...samo bi ljubav i sreću nebeskom prašinom posula...da zablista iskra ljubavi na celoj planeti za jedan tren.Posejala bi zrakom sunca u svakom srcu mir i spokoj...dobrotu za brata,stranca i druga... ljubav trajnu dugu i večnu...Poželela da nebeske zvezde zasijaju  jače...odagnaju sve tuge ukažu na sjaj ljubavi i sreće...eh kad bi mogla da poletim i svoje želje kao zvezdani prah posejem celom planetom...eh kad bi mogla...duša mi ište SPAS ZA LJUBAV I MOJU I VAŠU..SVIH NAS.

   DanMar-Nadja-Autor



недеља, 27. октобар 2024.

MOJE SU OČI

    MOJE SU OČI

Moje su oči poput radoznalog deteta...sve bi da vide i znaju...al jednu iskru tuge u sebi kriju...suzu onu isplakanu...nedostižne želje neostvarene...žal ljubavi neljubljene.Misli mi poput sunđera upile sva ona prazna obećanja...žena u meni prašta i Suzu i bol al'dete u meni još sniva ljubav veliku...tvoj hod...pa trči u zagrljaj a ruke prazne...samo se opet  suza sliva...neizmerna bol...eh zar mora tako biti...pitam se al odgovora nema...to je život  druže moj.

    DanMar-Nadja-Autor



субота, 26. октобар 2024.

LUTAM

     LUTAM 

Po mesečini šetam ne bi li te srela...još uvek žudim za tvojim likom...gledam obrise na mesečini kao da tražim negde u daljini...možda je mesečeva prašina iscrtala tvoje oči pa ih pretočila u vode okeana...Tako se nadam svake noći...neće mi san na oči...čeka dok mi se duša umori...ah u tom trenutku pomislim...Dođi mi dođi u san...plesaću s'tobom do zore...i ovo nemirno more neka nam bude muzika..čarolija za divan san...moja sreća za novi dan... što oka ti na tren videh sjaj.

   DanMar-Nadja-Autor



IPAK SVRATI

 IPAK SVRATI

Već umorna od čekanja,samo mi seta mislima hara,uvek se nekako tebe setim.Prevrćem slike iz starog spomenara.Tako smo razdragani i sretni,osmeh na licu blista,sad samo želja mi pusta.Al volim eto da se prisetim.Milina me tada prožima iako u kraj oka suzu osetim,to je od ljubavi navrati mi opet u mislima..da ne zaboravim... da smo se nekada voleli.

  DanMar-Nadja-Autor



петак, 25. октобар 2024.

ČEKAM

 ČEKAM 

Okupana mesečinom...lice mi zrači tvoji me pogledi blago miluju...nepomično sa čežnjom stojim i gledam...sići ćeš da mi dotakneš obraze...u kraju oka suza stoji...i radost i bol u isto vreme...daljina između nas...a kao da su još juče me držale ruke tvoje...milovale mi kose ,usne tvoje uz moje...lice mi sreća preplavi spavamo pod istim nebom...Mesec će jednog dana uslišiti mi želje...pojavićeš se kao svetlost...da opet sanjamo naše snove.

  DanMar-Nadja-Autor



POGLEDAJ ME

 POGLEDAJ ME 

Pogled mi luta u daljinu...mislim odnekud ćeš doći...strpljivo čekam makar neki zrak svetla da mi javi  "Čekaj me sad ću doći" ...Opet u noći stojim sama i sama sa tvojom senkom iznova razgovaram...kao da si tu...nema te...da li znaš da fališ mi i ove i svake naredne noći...toliko su tužne moje oči...nema te.

   DanMar-Nadja-Autor



четвртак, 24. октобар 2024.

NI TVOJA NI TUĐA

 NI TVOJA NI TUĐA 

Ni tvoja...ni tuđa

Sama kao ranjena

srna...negde na mesečini...

a bila sam tvoj ružin cvet...sad ostalo trnje zariveno u moje srce...Smoći ću snage da se uzdignem...poput lavice...

jer to je moje srednje ime.

Proći će proći...Praštaj mu bože tamo međ oblake...ja oprostila davno al' nikad zaboravila...takva je ljubav...slepa

pamti i dobro i zlo...pa opet u duši ostane da samo voli.

DanMar-Nadja-Autor



MOŽEŠ ME PREPOZNATI

      MOŽEŠ ME PREPOZNATI Mene možeš prepoznati u  svakoj kapljici kiše dok se  sa okna sliva i tad ti  poruku piše....ljubav u njoj šalje t...