I TAKO
I dođu tako oni dani kad se
zavučeš u neki ćošak.
Pustiš suzu da krene,
ni sama ne znaš zašto...
To duša daje oduška...
Ljubavi je došao kraj.
Pa samo suzu pusti...
Za oproštaj
DanMar-Nadja-Autor
I TAKO
I dođu tako oni dani kad se
zavučeš u neki ćošak.
Pustiš suzu da krene,
ni sama ne znaš zašto...
To duša daje oduška...
Ljubavi je došao kraj.
Pa samo suzu pusti...
Za oproštaj
DanMar-Nadja-Autor
Rekla sam sebi... Neću više da
mislim o tebi.. Ni da pominjem
ti ime....A svaka moja misao si ti.
Svaka moja priča se završi
tvojim imenom.
Poželela sam da se nesećam
ni tvojih očiju, ni lika.... Kose dok
sam popravljala onaj čuperak na glavi.
Al' nepomažu meni ni reči... Ni obećanja
koja sam kao crtu podvukla sebi...
Zaboravi ga....
Neznam kako... moja duša to nerazume...
uvek se vraća tebi.
Svaki dan ponavljam.... Sutra ću bita jaka...
neću misliti o tebi.... Sve ću zaboraviti.
I tvoje oči... Ruke koje su me milovale....
Slatke laži koje si izgovarao....
Sve ono lepo.... Sve ono loše....
Sve uvrede i sve poljupce koji su
već davno postali lažni....
Jer odlazio si njoj... Sa osmehom...
koji si ukrao meni, sa ljubavlju...
koju sam ja dala tebi.
Vraćao se kad ti dosadi... Jer znao si
Ja opraštam i volim....bez obzira na
to koliko me boli.
Pojaviš se iznenada...
I opet me samo jednim pogledom...
učiniš slabom.... Pogazim sva obećanja
koja sam dala sebi.... Opet se prepustim...
Slatkim lažima.... Poljupcima....
Sutra ću ponovo reći sebi....
Zaboravi ga....jer će opet otići.
Al'sutra ću misliti o tome....
Jer već u naručje tonem tvoje.
DanMar-Nadja-Autor
Ponekad upitam samu sebe
dali sam dobro. Ptonađem hiljadu
razloga da kažem. Da dobro sam.
Prošla sam mnoge bure i oluje
Al'uvek pomislim na ono malo zrno sreće
I kažem da biđe bolje.
Ja sam kao reka koja teče... Naiđe na prepreku, pronađe način da je zaobiđe i teče dalje.
Traži novi tok.. Iako nailazi na mutne vode...
Na kraju pročisti sebe i teče dalje bistra.
Ono moje malo zrno sreće...
Pronaći će put za nadom za bolje sutra.
Biću nasmejana jutrom.. možda mi pomogne
da razumem.... Život je takav.... Ne pruža
uvek ono najbolje... Moraš da se potrudiš...
da se izboriš i sa burom i olujom.
Zamisliš se... Možda je to dobro... Ima i gore
Nisu svima samo ruže naklonjene...
Mnogi hodaju po trnju da bi
pronašli bar tračak svetlosti... Dobro sam ja....
Pronaći ću od hiljadu razloga....
Onaj pravi...Reći ću sebi"Dobila si ovaj život...
Pa ga kroji i živi onako kako je to zapisano tebi.
Tvoj je, netraći vreme... Bori se za svaki minut
kao da nestaje... I kaži Da dobro sam ja"
Biću kao reka... Idem dalje...
Naću i ja veći tračak sreće.
Da dobro sam ja.
DanMar-Nadja-Autor
Nisam ja ta koja razume sve
Ja sam samo jedna osećanja duša,
koja traga za sličnim sebi.
Mene bole i sve tvoje boli....
Takva sam... Nemogu da se menjam.
Srce mi iskreno... Poput deteta...
Radujem se svačijoj sreći.
Nisam ja naivna... Već mi je žao
sve tuge što vidim u tvojim.. I tuđim očima.
Možda još u meni živi
Ona povučena devojčica...
Što posmatra sa strane....i sreću i tugu
Koja pogađa i slabe i hrabre.
Pa samo zažmuri i poželi želju.
"Nek svima bude bolje sutra"
Al'uvek nije tako... Dođu ti dobri...
Zatim loši dani, a duša se slama....
Kali za neko bolje sutra.
Pa samo prošapućem u sebi...
Biće bolje sutra... I meni i tebi...
Nadam se i želim svima bolja jutra.
DanMar-Nadja-Autor
Došao je sa buketom poljskog cveća.
Pruža mi ga uz osmeh... Uzima mi ruku.
Započinje da pleše samnom bez muzike...
Onako spontano prepustih se užitku....
Kao da čujem muziku...
Neznam odakle dopire...
Da'l iz njegovog il'mog uma.
Iz srca il'duše... Čarolija.
Takve me sitnice iznenade....
Ostajem bez teksta.... usne zaneme....
Samo moja glava na njegovom ramenu...
Osećaj beskrajne sreće.
Zna da me dovede do suza....
Al'onih radosnica....
Potražiće nešto novo za drugi dan....
Voli on sitnicama da me obraduje...
Kaže "Volim da vidim u oku ti sjaj"
A ja znam... osećam... Da nikad tome
neće doći kraj. Volim ga i on voli mene....
sve naše trenutke... Nas skupa...
Ljubav za ljubav...mi.
DanMar-Nadja-Autor
Znaš li da su neke ljubavi večne...
Za njih nepostoje granice i kraj.
One žive u svakoj uspomeni,
u vetru, kiši, oluji i tišini...
Svakoj minuti sećanja...
Njih nemože izbrisati... Ni ljutnja..
Ni bol...ona iznova traži
oproštaj za sve... Novi izazov.
Uzdiže se jača....
Posle svakog udarca,
biva sve veća i veća.
Takva je naša ljubav....
Uvek sam znala...
Da nikad joj neće doći kraj.
Jer našoj ljubavi nema i nepostoje granice.
To sad znam.
DanMar-Nadja-Autor
NASMEJAN
O kako si lep,
Još te pamtim takvog.
Beše mi drago što te
videh na tren.
Nasmejan kao nikad pre.
Pogled pun ljubavi.
Misliš zaboravila sam te,
pa mi dođeš da me posetiš
u sne... Ne ljubavi moja
Još te volim... Istim žarom
ko pre... Volim kad mi
dođeš i okupiraš san...
Ti si jedini kog želim.
Dođi mi opet zovem te...
ulepšaj mi i današnji dan.
I naredna jutra... Sutra.. Zauvek.
DanMar-Nadja-Autor
MOŽEŠ ME PREPOZNATI Mene možeš prepoznati u svakoj kapljici kiše dok se sa okna sliva i tad ti poruku piše....ljubav u njoj šalje t...