PREVIŠE...
Previše noževa se zarilo
u moja leđa...pa nemam
još snage da se uzdignem.
Ko davljenik hvatam se
za slamku spasa...
da me podigne...makar na kolena
Da opet molim za
ono zrno sreće,koje uvek
beži za korak od mene...
Pa tako opet živim u onim
snovima prošlosti...odbacujem
sve ono loše...pamtim samo
ono što je nosilo iskru sreće...
I život živim ...u svom snu ...
O tebi i meni...za još jednu..
Neispričanu priču...
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар