PONEKAD
Ponekad te život strašno
razočara i pokida ti sve žice sa
Starih gitara...najbolji
Prijatelj-ca ti zabije
Nož u leđa videvši tvoju sreću...
Pa ti natera suze u očima...
I nepreza ni od čega...
Kao da se neboji boga...
Al'ima pravde...možda kasni
al'jednog dana će stići....
Nek se upita tada zašto...
A ja ću ćutati samo ću se tiho povući...
Živela sam i dosad sama...
Mogu ja to ...smoći ću snage.
Al neću verovati više ni
sopstvenoj senki...jer
Iskvarili se ljudi , prijatelji,zavist
ih obuzela i licemerje.
Dobila lekciju...da je pamtim.
Boli al' nadam se proći će.
DanMar-nadja -Autor