LJUBAV**
Kad je ljubav toliko jaka
da ti osvoji srce i dušu,
više je nemožeš ni izbaciti...
Čak i ako te povredi.
Tražiš hiljadu izgovora da oprostiš.
Ljubav da ugledaš u njegovim očima,
prisetiš se svakog drhtaja uz njega....kažeš svom razumu da greši.... to je mala greška izgovorena u ljutnji. Ćutiš a sve u tebi se buni.
Naduriš se zavučena u nekom ćošku...
Misliš njemu je lakše, iako se lomiš,
spremna si da oprostiš... I baš kad pođeš da ga dočekaš spremno otvaraš vrata...
A pred tobom veliko iznenađenje.... IZVINI i buket ruža... Zagrljajem, poljupcem, tužnim pogledom.... Kao da kaže "Kakva sam budala.... toliko te volim". U tom trenutku shvatiš kolika je zapravo ta ljubav
koja ti se uvukla u srce, dušu u svaku poru kože..... Zato što je obostrana.... Ona prava, u kojoj ima i svađa i oproštaja. Koja se uvek izdiže iznad svega i uvek je postojana. Prava ljubav vaša... izabrana.
DanMar-nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар