Zaustavila bih sat na jedno vreme... Na onaj dan između sunca i kiše... Da ponovo vidim
onu predivnu dugu... Tvoja ruka u mojoj...
Pregršt. emocija i topline.
Sve je ozareno svetlošcu
duginih boja... Ljubav tvoja i moja.
Volim ja i ove kapljice kišne
što mi na kosi otisak blaženstva stvara.
I kao da je sve bilo juče....
Mirišu opet kiše.... Duga se kroz sunce pomalja..
I onaj isti osećaj.... Kao da lebdim
Sve se prepliće....i sunce i kiša.
I juče i danas... I ono vreme nekad...
Sve u jednom danu.... Satu, minuti...
I opet punim plućima dišem.
Neka padaju letnje kiše...
Sve opet na tebe miriše...
Jer i minut sa tobom...
Je dovoljan za osmeh, blaženstvo
sreće.... I onaj osećaj, stiska ruke...
Za potvrdu ljubavi.. Znam
nikad joj neće doći kraj.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар