Izašla je žurno iz kuće...
Ništa posebno obučena
Farmerke, rolka i jaknica.
Proletnje predvečerje.
Žurno je koračala, gledajući na sat..
Na licu joj zagonetni osmeh,
zrači nekom nedokučivom srećom...
Ona je samo zna.
Prelazi preko mostića, njoj znanog
Ispod kojeg krivuda rečica.
Pružila je korak... Kao da želi što pre da stigne.
Već vidi siluetu.... On je čeka.
Požuriše jedno drugom u zagrljaj.
Na licu im sreća, čežnja...
Usne se spajaju u poljubac.
Uzeše se za ruke, krenuše lagano..
Šapuću, gledaju se u oči
U njima sjaj... Ljubav.
Nestaju u mraku... Ne naziru se više
Samo se još čuje tiho šaputanje..
Srećni su... To mi je dovoljno
da znam... To je mladost.. Ljubav
Onakva kakvu i ja znam.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар