Rekoše mi, ženo ne gledaj ga tako
U blagosti tvog pogleda
videće svu tvoju slabost.
Ja nemam drugi pogled za njega do tog.
Nebojiim se ja njega,
već sebe. Neću imati snage
odvojiti pogled,
izgubiću se u njegovim očima.
Srce mi sve jačim damarima bije,
vode se bitke u meni
Između razuma i želja.
Neznam ni njegove vrline ni mane
A već ga celim bićem želim.
Neznanac iako mi blizak,
u njegovom zagonetnom pogledu
vidim i nežnost i strast.
Pored svih opomena,
da se čuvam nekih sanjivo
zagonetnih očiju... Kažu one...
Samo mame, ne daruju sreću.
Ja baš njih poželeh... sa strepnjom
čekam ponovni susret...
makar u prolazu, da osetim drhtaj.
Tako blizu a ipak daleko.
Samo sam sigurna... On je taj.
I čekam dan... Kad ćemo se dodirnuti
nežno prstima.... To će biti moj raj.
DanMar-Nadja-Autor