SUDBINO MOJA
Pustih suzu večeras nad gorkom sudbinom... tražim neku slamku spasa za koju bih se uhvatila. Ne nalazim ništa što bi mi donelo nešto lepo da se sjetim...sve magla oko mene... Nejasno neke sitnice mi pružaju kratki osmeh... koji se brzo izgubi u svim lažima... Nevidim sadašnjost...ni budućnost....samo prošlost....Gde sam zalutala...U raskoraku sam preskočila da živim...dan za dan. Ugađajući svima ostalima ...ostala sam zarobljena u vremenu. Niko nije ni primetio da sam okupirana samo njima....gde li sam tu ja...Pa izdaja jedna...druga...može li biti gore...Eh sudbino moja.
DanMar-Nadja-Autor
Нема коментара:
Постави коментар