SLOBODA DUHA
Nisam te sputavala da budeš srećan pustih te da slobodno raširiš krila i letiš...Voliš slobodu duha...volim i ja isto koliko i tebe...Nadah se da ćeš i ti meni isto tako uzvratiti i ljubav i sreću.Volela sam onako čisto iz srca i duše, ne znam ja za sebičnost. Nisam rođena sa tom crtom. Već onako sa toplim dečijim srcem. Od mene si dobio svu ljubav, svu nežnost, svaki osmeh namenjen je tebi... Opet tužna što ne videh sreću... zamagljene mi oči od suza u njima.A opet samo ti u njima kao ucrtani lik koji se uvek u krajičku oka skriva... Sve misli uvek hrle ka tebi,tebe nema već danima.Lutaš...slušaš neku drugu muziku, gledaš neke druge oči a u mojim tuga. Još čekam kao luda a svesna da
nećeš doći...ja samo sanjam još onaj nekadašnji osmeh tvoj za mene..a nema ga već
davno ga ukrala druga.
Eh tuga ,golema tuga...
ne zaboravljam te... kažem sebi "Još ga voliš,shvati nema ga otišao je ,živi ne budi luda"
A opet emotivna luda
traži samo tebe...Ne letim bez tebe iako su mi već davno odvezana krila.
Bojim se kao mali ptić pri prvom letu...ko će me dočekati ako padnem.
Pa tako svaki dan ponovo tražim onaj mladalački duh slobode...da krenem u život i dišem punim plućima...a opet senke me neke prate...emotivno luda još tebe dozivam.
Još snovima mi haraš,kao da me još sama misao na tebe sputava...Poleteću jednog dana...al' nek ne bude prekasno još samo tome se nadam.
DanMar-Nadja-Autor