BEZ NAJAVE
Sećanja onako naiđu
bez ikakve najave...
polako se uvuku u tvoju dušu
neka milina ti zatreperi
srcem... Neke ti drage reči
polako klize do tvojih ušiju
počinje muzika kao da ti para srce... Poznate reči... Melodija
koja još živi u tvojoj duši.
Pa onako počneš da se njišeš
u ritmu te muzike... I sve je
onako kako pamtiš... Ali znaš
da su to samo tvoje misli...
Ko je bi želela svim svojim srcem... ponovo da vratiš.
Nedostaju ti šaputanja... Umilni glasovi... A tako bi rado da ih opet čuješ... Noćas opet živiš u svetu sećanja... Pa bi samo rukom da miluješ... Sve te odraze... Što ti dolaze šapatom i pesmom...
Voliš ih...i iznova prizivaš.
DanMar-Nadja-Autor