Romantičar

петак, 20. новембар 2020.

JESEN BUDI NOSTALGIJU

      Jesen budi nostalgiju

Jesen nam donosi neku nostalgiju za neka prošla vremena...poziva nas na nekom od naših najboljih mesta.Gde smo koračali držeći se za ruke.Lišće je šuškalo pod našim koracima...stvaralo savršenu muziku za ples ...igru skakutanja. Bilo je to lepo vreme... Sadašnjost je odnela...sve to upakovano ...da ga jednom pronađemo...skrivenog duboko u sebi.Sa dolaskom jeseni sve što je bilo se uskomeša ,izađe na površinu.l opet nostalgija za sva ta stara vremena...se vraća...kao da čeznemo za njima...želimo da se opet sve desi...onako kad smo bili mladi...puni poleta i vedrine..Eh gde li su nestala ta vremena....Poželim da ih proživimo još jednom.Bejahu prelepa... puni ljubavi i topline.Da jesen nas iznova uvek vraća na sreću... Nostalgija nam doziva mladost. Ah  to je bilo i ostalo prelepa uspomena.

       DanMar-Nadja-Autor








MATI


      MATI

Oprosti mi mati moja mila

što te noćas opet iz sna  budim.

Bolno mi je srce majko,trebam

savet a tebe mi nema .Samo

suza iz oka se sliva,zove te

da dođeš u moje snove.Nauči

me majko kako da prebolim.

Izdao me onaj koga srce voli.

Sad mi duša jeca,ranjeno mi srce.

Dođi mi u snove snagu mi podari.

O kako mi treba tvoj umilni glas.

Da mi srce smiri, duši da da spas.

      DanMar-nadja




SEĆAŠ SE


        SEĆAŠ SE

Sećaš se kako smo se onu

noć smejali,kad smo se prvi 

put nespretno poljubili...Tad je 

počela naša romansa...Samo mi...noć...

sjajne zvijezde...Svaki šum muzika...

Jedino što vidimo su naše oči...

upijamo svaki pogled...dah...drhtaj.

Seta me ponese u ta vremena...

Kako smo samo bili sretni...

Sećaš li se i ti.

      DanMar-Nadja-Autor 




понедељак, 16. новембар 2020.

LJUBAV NIJE REČ

         Ljubav nije reč

Kad kažem da volim nisu to samo reči...to je ljubav u mom srcu , mojoj duši....Ne trebam ni izgovoriti riječi... pogledaj u moje oči,videćeš odraz svog lika.Jer duboko u moje srce si ti...duša mi je puna tebe... zato mi sjaje oči tvojim likom.Pogledaj moj osmeh...on govori sve...volim ...netrebam da izustim ni reč..Sve mi na licu piše...ja ne mogu  ništa da s'krijem...Tvoja prisutnost mi prija...i nesebično pokazujem u svakom gestu...pokretu...reči...da neizmjerno te volim.U krvi si mi...do vječnosti.Takva je moja ljubav koja nema kraj...vječno je poklonjena samo tebi...Na tebi je samo da je čuvaš...i nikad je ne napuštaj.

                 DanMar-Nadja-Autor




четвртак, 12. новембар 2020.

ŽIVOT IZ PEPELA

     ŽIVOT IZ PEPELA

 Život teče dalje, bilo da se osjećate dobro ili loše.Ožiljci na duši ostaju...prate vas.Oni koji su vam ih naneli koračaju...bez imalo griže savjesti.Oholi i osioni ...puni svog ega. Ni svjesni nisu da će im jednom doći na naplatu...Možda ne sada...al sigurno ... doći će... doće jednog dana kad se ne budu ni nadali.Možda tada nađete svoj mir,jer ste im po navici već davno oprostili...jer vi niste kao oni.To samo mogu ljudi dobrog srca...oni to nikada neće razumeti...jer pored svog ega vide samo sebe... neznaju šta je duša..i imaju kameno srce... Ali ne posustaje ...odbaci bol i uzdigni se poput feliksa iz pepela gorčine....Živi...živi.


                      DanMar-Nadja-Autor






OSEĆAJ

       OSEĆAJ Isti osećaj je danas  I juče  I sutra  I svaki naredni dan  Nedostaješ uvek  U kraju oka suza  Slije se sa lica  I brišem je a...